Šta moramo znati o pcelinjim proizvodima. Prije svega reci ce mo da jedino pcele imaju tu sposobnost da preraduju i oplemenjuju prirodni nektar , polen, propolis, kao i da stvaraju maticnu mlijec dok je pcelinji otrov sastavni odbrambeni mehanizam kod pcela a koristi se kao lijek za covjeciji organizam.
Med:
Šta moramo znati o medu. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Prije ili kasnije svaki med dolazi u fazu kristalizacije. Ono što smo mi primjetili i po cemu smo poznati je to da naš bagremov med dugi niz godina ne kristališe (možemo garantovat do 4-5 godina) . Test na kristalizaciju vodimo od berbe bagrema 2005 i još nije kristalisao. Ova naša konstatacija svakako ne umanjuje vrijednost proizvodaca bagremovog meda koji se kristališe u toku godine. Ovdje je primjetno da je veoma važna lokacija berbe bagremovog meda otuda i proizilazi da kod nekih proizvodaca kristalizacija meda otpocne u toku godine. Mnogo je vrsta medova koji se veoma brzo krstališu ta kristalizacija svakako ne umanjuje kvalitetu meda . Zašto dolazi do kristalizacije ? Osnovni razlog je u omjeru glukoze i vode (nedavna naucna istraživanja) u odredenoj vrsti meda tj, zavisi od odnosa groždanog (glukoze) i vocnog (fruktoze) šecera . Ako je veci procenat glukoze dolazi do brže kristalizacije. Dopušteni omjer vode u medu je 17% . Mnogi su vjerovali da pcele nikada nece izvršiti poklapanje meda ako u njemu ima više od 17% , medutim skorašnja istraživanja u Njemackoj pokazuju da ima preko 17% vode u poklopljenom medu-interesantno. Vec odavno je poznato da pcele ne griješe u svojim procjenama . Greške koje se jave kod meda uglavnom su rezultat greške pcelara.
Zbog cega isticemo da naš bagremov med nema dugi niz godina kristalizaciju. Osnovni razlog je taj što potošaci nisu dovoljno edukovani i uvjek kada nam kupac dode pita imali u medu šecera tj da li je kristalisan. Pojam kristalizacije potrošaci podrazumjevaju da je to industrijiski konzumni šecer što je svakako greška. Zbog ovoga mi nemamo problema sa prodajom meda . Nadamo se da kada bude veci stepen znanja kod potrošaca o medu necemo izgubiti dosadašnje kupce.
ŠTA JE TO MED ?
Med je slatka, tecnogusta ili kristalizirana materija, svjetle do tamnomrke boje, specificnog okusa i mirisa, koju proizvode medonosne pcele iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, a i materija životinjskog porijekla, pa doradenu skladište u celijama pcelinjeg saca na dozrijevanje.
SASTAV MEDA
U svom prirodnom obliku, med se sastoji od šecera (monosaharida), glukoze i fruktoze, kiselina i razlicitih elemenata koje covjek lako prima, fermenata i vitamina koji ubrzavaju biološko-hemijske procese u organima covjeka. Znacajna kvalitativna karakteristika meda je u tome što sadrži željezo koje je u takvom obliku da ga želudac lako prima i prenosi u krv. Zbog toga je med na prvom mjestu, kada su u pitanju malokrvne osobe.
Najvrijedniji sastojak meda su šeceri. Ima ih i do 80%, od cega su oko 38% vocni šeceri (fruktoza), 30% su groždani šeceri (glukoza), svega 8% cini saharoza a ostatak cine maltoza i ostali disaharidi. Inace, u medu ima 26 vrsta raznih šecera.
Zbog svog raznovrsnog i bogatog sastava, kilogram meda vrijedi kao 3kg govedeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3 kg svježe rijecne ribe, 5 kg narandži, kilogram šunke ili kao 12 kg povrca. u kilogramu prosjecno kvalitetnog mesa ima 1.000-1.300, u kilogramu jaja 1630 kalorija, u litri kravljeg mlijeka 665, u kilogramu pšenicnog brašna 2.170, dok u istoj težini meda ima 3.075-3.150 kalorija.
Za uporedenje zdravoj odrasloj osobi dnevno treba 2.400 kalorija. Sadržaj desetak vitamina daje medu posebnu vrijednost. To su: vitamin B1, B2, B3, B5, B6, BC, K, C, E i karotin.
NAJCEŠCE VRSTE MEDA
Zavisno od pcelinje paše i sastava medonosnog bilja, postoji više vrsta meda. Svaki med je dobar za odredene tegobe. Ako se ne može osigurati željeni med, dobar je i obicni, miješani, ali pod uslovom da je prirodni-pcelinji.
Bagremov med dobar je protiv nesanice, lošeg sna, vrtoglavice, umiruje živcani sistem. Najcešce i najdjelotvornije koristi se u cajevima od kamilice, maticnjaka i kantariona.
Kestenov med stišava bolesti probavnih organa, žuci i jetre. Najdjelotvornije i najbolje koristi se u cajevima od kunice, kamilice, šipurka i majcine dušice. Ovaj med nije dobar za ishranu pcela.
Lipov med dobar je protiv znojenja, prehlada sa kijavicom, olakšava kašalj i izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporucuje se u ishrani dojencadi, djece, starijih osoba, osobama sa niskim pritiskom i srcanim tegobama.
Medljikovac (tamni šumski med, medun) kristalizira se vec u sacu. Popravlja malokrvnost, pogotovo nedostatak željeza. Uzima se u vocnim napicima ili sokovima od višnje, breskve ili kupine. U svom sastavu nema cvjetnog meda. Koristi se i poslije iscrpljenosti, nakon teških operacija. Trudnice treba da ga uzimaju tokom cijele trudnoce.
Kaduljin med izvanredno koristi kod suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija.
Vrijeskov med pomaže protiv reume, bolesti mokracnih kanala i bubrega. Najcešce se koristi u cajevima od breze, kamilice, kunice i šipurka.
Lavandin med je blag med, dobar u ishrani dojencadi (i male djece), kao i starijih koji boluju od neke akutne ili hronicne bolesti. Narocito dobro pomaže srcanim bolesnicima, kao i osobama sa niskim krvnim pritiskom.
Ekspresni med nastaje kada se pcele hrane sokovima voca i povrca, mlijekom i jajima. Tada se dobija med sa vecim ucešcem onoga što covjeku treba u ishrani. To se posebno odnosi na hormone i vitamine.Na ovaj nacin potrebne materije organizam lakše prima i preraduje.
KRISTALIZACIJA MEDA
Kristalizacija (granulacija) je osobina svakog prirodnog meda. Brzina kristalizacije u skladištima (ambalaži) zavisi od odnosa groždanog i vocnog šecera, kao i temperature pri kojoj se med cuva. Ukoliko je u medu sadržaj glukoze viši, te se približava sadržaju fruktoze, takav med brže kristalizira. Temperatura ispod 20°C ubrzava kristajizaciju meda, dok je vlažnost zraka u prostoriji usporava.
Najbrže kristalizira med medljikovac, suncokretov, gorucicin, esparzetin i maslackov med (koji cesto kristalizira još u sacu, vrlo krupnim kristalima, tako da se teško centrifugira). U posljednje vrijeme ukus potrošaca naginje ka kristaliziranom medu, i to narocito onih vrsta koje kristaliziraju sitnim kristalima, podsjecaju na najfiniji sladoled (med od bjele djeteline, bagrema, lipe,facelije, livadski med i dr).
Kristalizirani med može se iz cvrstog stanja vratiti u tecno, ako se sud sa kristaliziranim medom stavi u veci sud sa vodom zagrijanom na konstantnu temperaturu od oko 40°C pri cemu ne gubi na ljekovitosti.
APITERAPIJA
MED - PRIRODNA ENERGIJA
Med je proizvod što ga pcele stvaraju od slatkih biljnih sokova nektara i medne rose (medljika) dodajuci mu vlastite specificne tvari. On je pcelinjoj zajednici potreban za ishranu kao osnovni energetski izvor, jer se sastoji od ugljikohidrata. Prema porijeklu razvrstava se u nektarni med i medljikovac (šumski med). Nektarni med može biti od jedne biljne vrste (monoflorni) i od više razlicitih biljaka (poliflorni). Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Razlicitost medova ukazuje da, osim zajednickih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specificna svojstva biljaka od kojih potjecu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekucina. Boja, okus i miris najvažnija su organolepticka svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i cuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima cuvanja.
On je mješavina uglavnom ugljikohidrata (šecera) i vode. U manjim kolicinama sadrži organske kiseline, enzime, minerale, antioksidanse i druge tvari. Velika kolicina šecera u medu ne dozvoljava razmnožavanje mikroorganizama. Jedino se osmofilni kvasci mogu razmnožavati u medu. Oni izazivaju njegovu fermentaciju koja uglavnom ovisi o kolicini vode i broju kvasaca.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Upotreba meda kao ljekovitog sredstva spominje se u najstarijim zapisima. Tradicionalno se medu pridaju razna ljekovita svojstva, najcešce prema ljekovitom djelovanju biljaka od kojih med potjece. Nažalost, znanost vrlo malo zna o biološkim ucincima meda.
Energetska svojstva. Med je odlican energetski izvor, jer predstavlja visokokaloricnu hranu (4 cal/g) koju organizam lako probavlja. Zato je od velikog znacaja za sportaše i one koji naporno rade, starije osobe i djecu, teške i kronicne bolesnike te kod malaksalosti i oporavka nakon bolesti.
Prebioticka svojstva. Zahvaljujuci sadržaju fruktooligosaharida, med se ubraja u prebioticke tvari. To su neprobavljiva vlakna topiva u vodi, a biljnog su porijekla. Pridonosi boljoj resorpciji minerala, posebno kalcija i magnezija, ublažavanju virusnih i bakterijskih infekcija, smanjenju kolicini štetnih tvari koji mogu uzrokovati rak debelog crijeva, boljoj sinteza vitamina K te snižavanju razine masnoce u krvi.
Konzervirajuca svojstva. Kao konzervans med se obicno dodaje u mesne marinade da za vrijeme prženja sprijeci stvaranje štetnih karcinogenih tvari.
Antibakterijska svojstva. Cisti nepreradeni med zaustavlja rast mnogih mikroorganizama. Antimikrobno djelovanje meda izraženije je na gram-pozitivne bakterije.
Antioksidacijska svojstva. Zahvaljujuci antioksidacijskom ucinku med smanjuje slobodnie radikale u krvi i srcu.
Utjecaj na probavni sustav. U apiterapijskim preporukama mnogi autori ukazuju da hladni med potice, a topli sprijecava lucenje želucane kiseline. Kod povecane kiselosti u želucu preporuca se uzimati 30-40 g meda otopljenog u toploj vodi 1,5-2 sata prije ili 3 sata poslije jela. Kod smanjene kiselosti stimulacija želucanog soka postiže se uzimanjem meda u hladnoj vodi neposredno prije jela. Štiti želudac od oštecenja koja mogu izazvati neke toksicne tvari i znacajno smanjuje pojavu cira na želucu te sprijecava promjene na debelom crijevu koje mogu dovesti do razvoja tumora.
Utjecaj na usnu šupljinu. Med ne samo da ne oštecuje zube, vec sprijecava procese koji dovode do karijesa. Najveci ucinak u zaustavljanju rasta bakterija u usnoj šupljini ima med od kadulje.
Utjecaj na parametre u krvi. Analizom krvi utvrdeno je da svakodnevno uzimanje meda poboljšava antioksidacijsku obranu, povecava razinu željeza i minerala u tragovima, a smanjuje kolicinu masnoce u krvi.
Antitumorska svojstva. Novija istraživanja na životinjama ukazuju na umjerenu antitumorsku i naglašenu antimetastatsku aktivnost meda. Kada se daje zajedno s nekim citostaticima poboljšava njihovo djelovanje.
Alergijske reakcije. Prema nekim podacima samo je 0,8% ljudi osjetljivo na med.
Botulizam. Brojne studije pokazale su da med ponekad može biti zagaden bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuca med niti proizvodi koji ga sadrže.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Narodna medicina i mnogi lijecnici koriste med kao pomocno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuca se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, cir na želucu i dvanaesniku te poteškoca kod jetre.
Zacjeljivanje rana. Tradicionalna iskustva od preko 2.000 godina ukazuju da med ubrzava zarastanje rana i opeklina. Danas kada bakterije otporne na antibiotike (npr. Staphylococcus aureus) postaju raširen klinicki problem, med se sve više prepoznaje kao terapijski potencijal u lijecenju rana koje teško zacjeljuju. Klinicki opiti s medom pokazali su antibakterijsku efikasnost širokog spektra i brzo zarastanje rana bez ikakvih štetnih ucinaka.
Med može biti koristan u terapiji kirurških rana koje su inficirane i ne reagiraju na uobicajeni sistemski i lokalni antibioticki tretman. Time bi se mogla brže smanjiti bakterijska upala, period antibiotske primjene i bolnickog ležanja, ubrzati ozdravljenje rane i sprijeciti potrebu za njenim ponovnim šivanjem, a rezultiralo bi u minimalnom stvaranju ožiljka.
Opekline. Antibakterijsko djelovanje meda predstavlja efikasan potencijalni izbor kod inficiranih opeklina ili rizika od infekcije, posebno s bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus.
Moguce nuspojave. Upotreba meda u terapiji rana i opeklina nosi opasnost od botulizma izazvanog sporama klostridija koje se mogu naci u medu. Zato je važna sterilizacija meda gama zracenjem, a ne grijanjem, jer visoka temperatura poništava antibakterijski ucinak.
HRANA ILI LIJEK?
Pojedinim vrstama meda se pridaju ljekovita svojstva slicna biljkama od kojih potjecu. Medutim, vrlo je malo znanstvenih cinjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja. Najviše istraživackih podataka ima o antibakterijskom ucinku meda dobivenog od biljke manuke (Leptospermum scoparium) iz Novog Zelanda kao terapijskom potencijalu za rane, opekline, cir na želucu i bolesti usne šupljine.
Kako znanost cesto dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinicki" test kroz ljudsku povijest. Zato ljekoviti ucinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoce prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujucih rana, najcešce zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, vec se može naslutiti. U klinickoj praksi se pokazalo da tradicionalno lijecenje oblaganjem rana s gazom natopljenom medom, predstavlja uspješno, brzo, sigurno i prakticno rješenje bez štetnih pojava.
Cudotvorna dejstva meda su poznata od najstarijih vremena. S obzirom na to za sta je sve dobar – trebali bi uvijek da ga imate u kuci. „Sto je manje kosnica, svijet je siromasniji", davno je zapisano.
Kao jedan od najcudesnijih proizvoda prirode, med je veoma cijenjen jos od starih vremena. U dalekoj proslosti bio je to jedini izvor secera do kojeg su ljudi mogli doci.
I u prastara vremena med je uptrebljavan kao lijek: kao izvor energije i eliksir za jacanje bolesnog organizma, kao antisepticko sredstvo kod infekcija i sl.
Allah s.v.t. spominje med u Kur´anu zbog njegovog ljekovitog dejstva: "Iz utroba njihovih (pcela) izlazi pice razlicitih boja koje je lijek ljudima." (Eh-Nahl : 69) Med je takodjer spomenut i u spisima mnogih pisaca stare Grcke, ali i spisima i literaturi novijeg doba.
U starom Egiptu med se upotrebljavao za balzamovanje, a u staroj Indiji za konzerviranje voca. Naravno, i tada, kao i danas, koristilo se kao poslastica, ili kao dodatak poslasticama.
Danas se med koristi na vice nacina u svrhu lijecenja, kao npr.: za lijecenje apcesa, astme, anemije, bolesti koze, bronhitisa, raznih cireva, zatim kao sredstvo za ciscenje crijeva, protiv razdrzljivosti i dusevnih uzbudjenja, protiv iscrpljenosti, ekcema, gihta, gripe, kod oboljenja grla, upale pluca, za poboljsanje cirkulacije, krvne slike, protiv oboljenja, mokracnog mjehura, nesanice, za poboljsanje pamcenja, za opce jacanje organizma, za lijecenje proljeva, prosirenih vena, posjekotina i drugih rana, protiv katara zeluca, angine pektoris i drugih oboljenja srca, kao sredstvo za jacanje srca, za poboljsavanje stolice, za umiranje zivaca, protiv oboljenja zubnog mesa, zgaravice, zutice…
Ovaj eliksir zdravlja najbolje je uzimati ujutro na prazan zeludac. Osobe sklone povecanju secera u krvi ne bi ga smjele uzimati u vecim kolicinama.
Evo samo nekoliko od bezbroj recepata sa medom:
ZA MIRAN SAN: Pred spavanje popiti solju caja od majcine dusice kome je dodata kasicica meda, po mogucnosti i kasicica jabukovog sirceta.
PROTIV PROLIVA: Med razmutiti u hladnoj vodi i piti dvije do tri solje dnevno.
PROTIV ZATVORA:
Med razumutiti u mlakoj vodi i piti, najbolje ujutro i na prazan stomak.
PROTIV BOLOVA U ZGLOBOVIMA:
Pred spavanje zglobove namazati medom i umotati ih.
ZA BOLJI RAST DJECE:
Tri puta dnevno davati djeci po kasicicu meda, najbolje je malo prije jela.
ZA BOLJI RAD SRCA:
Med je idealna pogonska tvar za rad srca. Kod srcanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka nego sto je med. Medjutim, najbolje je med uzimati razrijedjen, i to po mogucnosti prokuhanom mlakom vodom ili cajem od kamilice, kunice, od mirisne ljubicice. Kod svih vrsta caja dodaju se jedna do dvije kafene kasicice meda.........................................
POLEN
Cvjetni prah-polen ili cvjetna pelud je jedinstveni dar prirode, optimalno uravnotežen i upotpunjen omjer vrijednih prirodnih sastojaka. Svako zrnce sadrži sve sastojke neophodne za zdrav život i normalan razvoj organizma: bjelancevine, vitamine (A, C, D, E i grupa vitamina B), minerale (Ca, Cl, Na, Fe, Mg, Si) , lipide, enzime, eter. ulja i vrijedne antibiotske tvari. Pozitivno djeluje kod anemije i hipertenzije, umiruje preoptereceni nervni sustav i olakšava probleme probavnog sustava.Izuzetne rezultate postile u lijecenju prostate. Redovnom upotrebom popravlja opce zdravstveno stanje organizma, ublažava posljedice stresa i daje snagu potrebnu za svakodnevne napore. Sama pelud ili cvjetni prah nije proizvod pcela, vec su to muške spolne stanice biljaka koje pcele prikupe obilazeci cvjece. Razliciti cvjetovi daju razlicitu pelud, kako po boji tako i po hranjivim vrijednostima. Pcele pelud koriste kao hranu za mlade, važna im je za proizvodnju maticne mlijeci te za rad voštanih žlijezda. U jesen kod priprema za zimu pelud im je važna za stvaranje masnog-bjelancevinastog tkiva koje im omogucuje lakše prezimljavanje. Cvjetna pelud važan je proizvod jer u nedostatku njenog unosa u košnicu prestaje zalijeganje matice. Jake i zdrave pcelinje zajednice uvijek osiguravaju odredenu kolicinu peludi smještanjem u celije saca, na koje zatim nanose tanke slojeve propolisa kao zaštitu od kvarenja, a sve kako bi mogle još u zimskom periodu poceti s hranjenjem svog legla. Cvjetna pelud je vrlo osjetljiv proizvod kojeg treba vrlo pažljivo sakupljati i nakon toga sušiti. Sakupljena pelud sadrži mnogo vlage, te ju je potrebno prije pakiranja sušiti na prozracnom i sjenovitom mjestu. Pogrešno sušenje i skladištenje peludi dovodi do gubitka svih vrijednosti ove vrijedne namirnice i cini je neprimjerenom za probavu.
Pelud se suši u sušari na stalnoj temperaturi od 40°C 48 sati. Nakon sušenja pelud mora sadržavati 92% suhe tvari.
Svježu pelud možemo držati i u rashladnim komorama na temperaturi od 18°C. Takva pelud mora sadržavati do 60% suhe tvari.
Rok trajanja pravilno obradene i upakirane suhe peludi je 1 godina. Pelud pripremljena za tržište ne smije sadržavati nikakve necistoce.
Rok trajanja peludi umiješane u med je 2 godine.
Kako najbolje iskoristiti polen
Preporucuje se 600g meda, najbolje bagremovog jer je ovaj veoma rijedak, eventualno livadskog, pomješa sa 300-400g svježeg polena. Nakon 14 dana koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1-2 kahvene kašike. Dnevne kolicine polena ne bi trebalo da predu 30g. U pocetku, dok se probavni trakt ne navikne na polen, trebalo bi ga uzimati nakon obroka. Kasnije se uzima izmedu, a zatim pre obroka..Ne preporucuje se polen dijabeticarima, jer podiže nivo šecera u krvi, a osobama sa pojacanim lucenjem želudacne kiseline preporucuje se oprez.
Polen sadrži sve aminokiseline!
Polen ne sadrži samo mnoge neophodne vitamine i elemente u tragovima, vec i sve najvažnije aminokiseline i zbog toga je najvažniji biljni izvor bjelancevina uopšte. Zbog toga je polen idealan za sve one koji ne konzumiraju mesne proizvode u svojoj ishrani. Tako 100g polena po sadržaju proteina odgovara kolicini od 500g teleceg mesa ili 7 jaja. Od posebnog je znacaja upotreba svježeg ili svježe zamrznutog po-lena, jer za razliku od sušenog polena sadrži puno enzima, tako da naš organizam, prilikom varenja, ne mora da troši sopstvene. Takode je važno da se polen pravilno koristi, jer se u protivnom ne mogu iskoristiti važni sastojci. Prekopruka je da se polen umješa u med i ostavi 14 dana da sazri, jer se tek tada razbijaju takozvani eksini, odnosno spoljašnje, izuzetno cvrste opne polenovih zrnaca. Ove opne su toliko jake da su u stanju da konzervišu i sacuvaju zrnca polena vjekovima. Pomocu slicne mješavine može se pomoci najvecem broju oso-ba koje pate od polenske alergije i alergij-skog rinitisa. Oni bi trebalo da uzimaju ovaj med sa polenom u zim-skim mjesecima. Vjerujte pceli!
Prezentaciju o polenu pogledaj te u galeriji; http://www.pcelarstvo-nahl.com/galerija/index.php kliknite na meni i odaberite POLEN zatim u poadajucem meniju izaberite ; POLEN PREZENTACIJA CERIC DINO.
PROPOLIS
Farmakološka dejstva propolisa su brojna, a najvažnija su: obuzdavanje razvoja bakterija i njihovo ubijanje, smirivanje bolova, sprecavanje zapaljenja, podizanje imunog sistema, obnavljanje celija tjela i potpomaganje njihove regeneracije, doprinošenje proizvodnji krvi, ojacavanje zidova krvnih sudova i poboljšanje cirkulacije krvi, uništavanje celija kancera, smanjenje pratecih tegoba u lijecenju raka i druga.
propolis sadrži:
proteina 1,5%,
smole 47,5%,
vlakana 3,3%,
šecera 19,0%,
pepela 26,4%,
vode 2,8%,
vitamina B1 0,01 mg/100g,
vitamina B2 0,12 mg/100g,
vitamina B6 0,10 mg/100g,
vitamina E 3,80 mg/100g,
folne kiseline 7,00 g/100g,
pantotenske kisleine 0,08 mg/100g,
nikotiniske kiseline 0,21 mg/100g,
mangana 18,2 ppm,
fosfora 37,1 mg/100g,
srebra 172 mg/100g,
kalcijuma 3,360 mg/100g,
sode 114 mg/100g,
magnezijuma 2,470 mg/100g,
bakra 9,39 ppm ,
vitamina P 75 mg/100g.
APITERAPIJA
PROPOLIS - LIJEK 21. STOLJECA?
Propolis je smola koju pcele sakupljaju uglavnom s pupoljaka biljaka. Povijesni spomenici ukazuju da se od najstarijih vremena koristio za lijecenje ljudi. Ima široka i vrlo ljekovita svojstva.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Propolis je žutozelena do smeda ili tamnocrvena smola mirisa na balzam i gorkog je okusa. Medu biološki aktivnim supstancama, od preko 200 tvari do sada otkrivenih u propolisu, najvažniji su flavonoidi, razliciti fenoli i aromatski spojevi.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Antimikrobna svojstva. Antibakterijsko djelovanje propolisa jace je izraženo na gram-pozitivne bakterije (streptokok, stafilokok), nego na gram-negativne mikrobe (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp., Pseudomonas aeruginosa). Djeluje takoder i na bacil tuberkuloze humanog tipa. Zanimljivo je da i u slucaju kada izravno ne djeluje na gram-negativne bakterije, u organizmu stvara zaštitu od upale koje one izazivaju (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Pseudomonas aeruginosa). Ucinak mu je slabiji od antibiotika, ali je manje toksican, ne izaziva rezistenciju i ne oštecuje normalnu crijevnu floru. Kada se uzima zajedno s nekim antibioticima, vrijeme ozdravljenja je znatno krace.
Antigljivicna svojstva. Djeluje na razlicite vrste gljivica, uglavnom uzrocnika bolesti kože i kose.
Antiparazitna svojstva. Zaustavlja rast jednostanicnih parazita Trichomonas vaginalis, uzrocnika upale spolnih organa u žena i mokracovoda kod muškaraca. Djeluje takoder i na Trypanosoma cruzi.
Antivirusna svojstva. Sprijecava razmnožavanje nekih virusa, uzrocnika bolesti kod ljudi (Herpes simplex, genitalis i zoster, gripe i velikih boginja). Klinicka ispitivanja su pokazala da je vrijeme ozdravljenja kod obicne prehlade 2,5 puta krace kada se koristi propolis.
Antiupalna svojstva. Snažno protuupalno djelovanje izraženo je kod akutnih i kronicnih upala. Zanimljivo je da djeluje i na upale koje nisu izazvane infekcijama (opekline od sunca, vatre, zracenja i kemijskih tvari).
Anesteticka svojstva. Ima potpuni lokalni anesteticki ucinak kao lidokain, a jaci od kokaina i prokaina. Djelovanje protiv bolova pokazuje i kada se unosi u organizam.
Antioksidacijska svojstva. Osnova biološke aktivnosti je, po svemu sudeci, u snažnom antioksidacijskom ucinku propolisa, jer sprijecava i efikasno odstranjuje slobodne radikale kojima se pripisuju pojave raznih bolesti, kao što su tumori, srcanožilne bolesti, bolesti živcanog sustava, mrena, emfizem, ubrzano starenje i druge.
Mrena. Sprijecava pojavu mrene i poboljšava antioksidacijsku obranu krvi i lece te štiti rožnicu od posljedica kemijske povrede.
Moždani udar. Zajedno s peludom kod moždanog udara podiže antioksidacijsku obranu i opskrbu mozga krvlju što omogucava brži oporavak poremecenih i izgubljenih funkcija.
Bubrezi. Antioksidacijskim ucinkom štiti bubrege od akutnog oštecenja koje izazivaju neki citostatici (cisplatin) za vrijeme kemoterapije.
Jetra. Cuva jetru od nekih kemijskih otrova i alkohola što se pripisuje njegovoj sposobnosti hvatanja slobodnih radikala. Zaštitni ucinak je jaci od poznate tvari glicirizina.
Srce. Štiti srce od toksicnih tvari koji slobodnim radikalima oštecuju srcano tkivo.
Zracenje. Preživaljavanje miševa nakon gama zracenja pripisuje se antioksidacijskim svojstvima propolisa i upucuje na njegov zaštitni potencijal od slobodnih radikala nastalih raznim vrstama zracenja.
Alkohol. Štiti želudac od oštecenja alkoholom.
Zacjeljivanje rana. Ubrzava zarastanje rana, ne samo kada se lokalno primjenjuje, nego i kada se unosi u organizam.
Jacanje imunološkog sustava. Snažno potice imunološke stanice na proizvodnju tvari koje jacaju obrambeni sustav bez neželjenih pojava.
Antitumorsko djelovanje. Novija istraživanja sve više potvrduju da propolis, ne samo da sprijecava nastajanje tumora, vec zaustavlja rast tumorskih stanica i metastaziranje (dojke, debelo crijevo, bubrezi, jetra, maternica, želudac, pluca, koža, krv).
Karcinom trbušne šupljine. U kombinaciji s citostaticima znacajno smanjuje napredovanje karcinoma trbušne šupljine, a nuspojave kod kemoterapije su znatno blaže. Oporavak bijelih i crvenih krvnih zrnaca je znatno brži.
Karcinom pluca. Smanjuje rizik od nastajanja tumora i metastaziranja na plucima. Kombinacija s citostatikom je ucinkovitija od samog citostatika u sprijecavanju metastaza.
Karcinom debelog crijeva. Sprijecava pojavu tumora na debelom crijevu. Kod vec nastalog karcinoma, usporava njegov rast i smanjuje rizik od metastaziranja na jetri.
Karcinom dojke. Smanjuje napredovanje karcinoma dojke tako da sprijecava razmnožavanje njegovih stanica i pokrece mehanizam apoptoze, odnosno programiranu smrt tumorskih stanica.
Leukemija. Na modelu ljudskih leukemijskih stanica (HL-60) utvrdeno je da propolis ubija stanice tumora.
Antialergijska svojstva. Blokira oslobadanje histamina što ukazuje na njegovo antialergijsko djelovanje.
Toksicnost. Svi se slažu da propolis nije štetan za ljude.
Zamor. Sprijecava zamor i povecava tjelesnu izdržljivost.
Alergijske reakcije. Neki ljudi su osjetljivi na propolis. Alergija se ocituje crvenilom na mjestu kontakta.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Upotreba propolisa u lijecenju ljudi ima dugu povijest. Klinicka iskustva stecena kod brojnih bolesti, upucuju na njegov široki terapijski potencijal kao pomocnog ljekovitog sredstva u lijecenju bolesti dišnih puteva i usne šupljine, srednjeg uha, probavnog sustava, urogenitalnih organa i kože.
Terapija sa samim propolisom ili u kombinaciji s drugim lijekovima, pokazala je dobar uspjeh u lijecenju upale nosne šupljine, grla, glasnica, dušnika, sinusa i bronhitisa. Kod astme su se napadaji razrijedili, a plucne funkcije znatno poboljšale. Vrlo dobar rezultat je postignut kod kronicne upale srednjeg uha te tuberkuloze pluca i bubrega. Propolis sprijecava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini, smanjuje bolnu osjetljivost zubi, povecava cvrstocu zubne cakline, jaca zubnu pulpu, smiruje akutnu i kronicnu upalu desni te lijeci afte. Vrlo dobar rezultat je postignut u lijecenju cira na želucu i dvanaesniku te kronicne upale debelog crijeva (kolitis). Pomaže bržem zarastanju i najtvrdokornijih rana i povreda te opeklina i nekih kožnih bolesti.
Široka ljekovita svojstva propolisa, posebno njegov potencijal u antitumorskom i antimetastatskom djelovanju, upucuju na vjerovanje mnogih istraživaca da je propolis "zlatni" proizvod košnice i lijek 21. stoljeca.
MATICNA MLIJEC - PRIRODNI STIMULANS
Maticna mlijec je izlucevina ždrijelnih žlijezda pcela radilica starih 8-12 dana. Ona je pcelinje "mlijeko" za licinke pcela i hrana za matice u vrijeme intenzivnog polaganja jajašaca.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Prema izgledu je homogena gusta, neprozirna i kremasta supstanca bijele do blijedožuckaste boje. Kemijski sastav je vrlo složen. Osnovni sastojci su voda, bjelancevine, šeceri, masti i mineralne soli. Oko 3% njezinog sastava još uvijek nije identificirano. U prirodi ne postoji drugi izvor ovakve supstance niti ju je moguce umjetno proizvesti.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Maticna mlijec se tisucama godina u orijentalnim kulturama cijeni kao jedinstveni prirodni izvor za ocuvanje mladosti i energije. Tradicionalna iskustva ukazuju da ublažava uznemirenost i nesanicu, podiže raspoloženje, povecava izdržljivost i pamcenje te jaca imunološki sustav.
Diferencijacija pcelinjih licinki. Najvažnije svojstvo maticne mlijeci jest usmjeravanje razvoja licinki u maticu ili u pcelu radilicu. Prvih par dana mlade pcele radilice hrane sve licinke s mlijeci. Od treceg dana licinke, iz kojih ce se razviti matica, nastavljaju se hraniti samo s mlijeci, a licinke buducih radilica i trutova sa smjesom mlijeci, meda i peluda. Medutim, niti danas u potpunosti nisu poznati svi biološki faktori koji usmjeravaju razvoj licinki u matice ili pcele radilice. Pouzdano se samo zna da je ova diferencijacija povezana s nacinom ishrane u kojoj kljucnu ulogu ima maticna mlijec. Zanimljivo je da je matica oko 42% duža, 60% teža, a životni vijek 40 do 50 puta duži od normalne pcele radilice. Zapanjujuce je da matica može dati oko 2.000 jajašaca dnevno cija je masa 2 puta veca od njene težine. U jednoj sezoni daje u prosjeku oko 200.000 jajašaca. Ocito je mlijec neposredno odgovorna za zadivljujucu reproduktivnu plodnost, vitalnost i dugovjecnost matice.
Antibiotska svojstva. Ona pokazuje antibakterijska, antigljivicna i antivirusna.
Stimulacija spolnog sustava. Tradicionalno se u brojnim starim kulturama mlijec koristila za jacanje spolne moci te protiv steriliteta, impotencije i frigidnosti. Ispitivanja su pokazala da mlijec potice rad i brži razvoj spolnih organa u životinja koje postaju i seksualno aktivnije.
Stimulacija živcanog sustava. Unatoc tome što još nema pouzdanih znanstvenih dokaza, tradicionalno iskustvo i neki eksperimenti ukazuju da mlijec stimulira živcani sustav i da bi mogla pomoci poboljšanju koncentracije, pamcenja, zapažanja, motorickih funkcija i psihofizicke izdržljivosti kod ljudi.
Imunološki sustav. Vjeruje se da mlijec jaca imunološki sustav zahvaljujuci 10-hidroksidekanoicnoj kiselini i gama globulinu. Gama globulin je odlucujuci faktor u borbi protiv upala te imunološki stimulans.
Tjelesna izdržljivost. Saznanje da povecava tjelesnu izdržljivost i smanjuje zamor ukazuje da bi trebala biti zastupljena kao dodatak prehrani kod ljudi koji obavljaju težak tjelesni rad, a posebno kod sportaša u pripremnom i natjecateljskom periodu, ne samo radi vece izdržljivosti, nego i bržeg oporavka.
Krvni tlak. Vjeruje se da uspostavljanjem ravnotežnog stanja neurovegetativnog sustava mlijec može pomoci u normalizaciji visokog i niskog krvnog tlaka.
Tromboza. Eksperimenti ukazuju da bi se mlijec mogla koristiti kod poteškoca vezanih za trombozu, jer sprijecava stvaranje ugrušaka.
Cijeljenje rana i kostiju. Na životinjama je dokazano da potice brže zarastanje slomljenih kostiju i zatvaranje frakturne pukotine te dijabeticnih rana.
Jetra. Potice obnavljanje jetre i štiti njene stanice od oštecenja.
Toksicnost. Maticna mlijec nije toksicna niti mutagena cak i pri visokoj dozi. Smatra se da stalna upotreba ove potpuno prirodne i zdrave supstance ne izaziva nikakve kumulativne štetne ucinke niti stvara ovisnost.
Alergijske reakcije. Studije ukazuju na alergijske reakcije kod nekih korisnika koji su uzimali maticnu mlijec u obliku kontaktnog dermatitisa, proljeva, do anafilatickog šoka, pa cak i smrti.
Doziranje i nacin uzimanja. Kompilacijom eksperimentalnih podataka može se zakljuciti da se povoljni biološki ucinci mogu postici s dnevnom dozom izmedu 400 i 600 mg svježe mlijeci (130-200 mg liofilizirane, u prahu) za odrasle ljude. Najcešci nacin uzimanja mlijeci je stavljanje pod jezik.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Biološki ucinci mlijeci u olakšavanju zdravstvenih tegoba ljudi poznati su tisucama godina u narodnoj medicini istocnjackih kultura. Najviše i najuspješnije se koristi u terapiji bolesti i stanja kod kojih postoji kompleksno oštecenje regeneracijskih mehanizama i normalnog tonusa organizma.
Zaostajanje razvoja (hipotrofija) djece. Iz iskustva mnogih klinika poznat je povoljan utjecaj mlijeci kod djece koja zaostaju u razvoju zbog poremecaja u ishrani, preležanih infekcija s oštecenjima dišnog sustava ili crijevnih upala s opcim intoksikacijama organizma.
Nedonošcad. Brza nadoknada prijašnje težine i daljnji porast nedonošcadi zabilježeno je preko mlijeka majki koje su uzimale mlijec.
Nedostatak mlijeka u dojilja. Znatno poboljšanje laktacije postignuto je u dojilja kojima je davana mlijec.
Anemija. Antianemicno djelovanje kod anemija nastalih uslijed gubitka velikih kolicina krvi prilikom porodaja ustanovljeno je kod svih rodilja.
Astma. Kod 75% pacijenata s astmom uocen je pozitivan ucinak izražen u smanjenju broja astmaticnih napadaja i znantnom poboljšanju plucnih funkcija.
Prijevremeno starenje. Dobri rezultati postignuti su kod pacijenata sa simptomima prijevremenog starenja i staracke malaksalosti.
Menstruacijski bolovi. Kombinacijom mlijeci, propolisa i peluda u medu menstruacijski bolovi su prestali ili su znatno smanjeni kod vecine djevojaka.
Klimaktericne tegobe. Terapija mješavinom mlijeci i cvjetnog praha u medu dala je dobre rezultate kod klimaktericnih tegoba. Mnogi vegetativni i psihicki poremecaji, kao što su glavobolja, nemogucnost zadržavanja mokrace (urinarna inkontinencija), vaginalna suhoca i mala vitalnost, kod vecine tretiranih žena su poslije 15 dana upotrebe mlijeci išcezli.
Ateroskleroza. U izvještajima iz razlicitih medicinskih casopisa u zadnjih 30 godina, maticna mlijec se preporuca kao preventivno i pomocno sredstvo u terapiji ateroskleroze.
Postradijacijske tegobe. Terapija mješavinom mlijeci i cvjetnog praha u medu pokazala je znatno poboljšanje kod vecine pacijenta s poremecajima uzrokovanim radijacijskom terapijom (prvenstveno malaksalost).
Upala zglobova (artritis). Dokazano je smanjenje boli za 53% i povecanje pokretljivosti zglobova kod ljudi koji su uzimali mlijec kroz 3 mjeseca što se pripisuje visokom sadržaju pantotenske kiseline i/ili protuupalnom djelovanju 10-hidroksidekanoicne kiseline.
Masnoce u krvi. U kontroliranoj klinickoj studiji dokazano je da mlijec snižava serumski kolesterol za 14%, a ukupne lipide za 10% u odnosu na placebo grupu.
Problemi i bolesti kože. Iskustva u vanjskoj primjeni pokazuju da mlijec po svoj prilici pomaže u obnavljanju mladenackog izgleda kože te kod pojedinih problema i bolesti kože. Pri redovitoj upotrebi mlijeci koža postaje glatka i mekana, a bore se smanjuju. Najbolje rezultate pokazala je u lijecenju seboreje na masnoj koži te dobre kod rozacee i keratoze, dok kod mladenackih akni nije bilo pozitivnih ucinaka.
Gerijatrijski sindromi. Tradicionalna istocnoazijska (posebno kineska) medicina, a danas i zapadna alternativna i komplementarna medicina, sve više preporucuju maticnu mlijec za poboljšanje kompleksnih tegoba u starackoj dobi koji se odnose na bolesti živcanog sustava (difuzna ateroskleroza u mozgu sa i bez žarišnih oštecenja, astenicka neuroza, neuroze s povecanom emocionalnošcu, kronicni gerijatrijski sindromi bez žarišnih oštecenja, Parkinsonova bolest). Maticna mlijec bi se mogla koristiti u pomocnoj terapiji, ne samo kod kronicnog psihoorganskog sindroma kod starijih ljudi, vec i kod djece.
MED U SACU
Med u sacu zajedno sa voštanim poklopcicima u sebi ima:
antibakterijsko , antiprotozoicno, antimikoticko, protivalergijsko i protivupalno dejstvo na ljudski organizam pa je zbog toga njegovo korištenje od neprocijenjivog znacaja za ljudsko zdravlje . Žvakanje voštane mase sa medom je korisno za sluzokožu svih organa za disanje . Zbog toga je preporucljivo da se ovakav med koristi svakodnevno. Posebno se preporucuje kod oboljenja : upala usne šupljine, upala sinusa , prehlade, angine, upala nosne šupljine , upala grla.
Med u sacu koristi se oko pet puta dnevno manji komadici velicine kocke šecera. Svaki komad meda u sacu treba žvakati da se sav med rastopi a sace žvakanjem pretvori u sitne komadice koje treba izbaciti iz usta. Na ovaj naci se suzbijaju upalni procesi i uništava patogena flora. Na objašnjen nacin treba koristiti med u sacu i medne poklopcice.